U trenucima prije smrti
Čuju se vlakovi.
Čujem poraze kako se kotrljaju i valjaju
I komadaju me
Učinit ću to.
Rušim se sa svojim nadama na cestu,
Na prugu s vlakovima.
U trenucima prije smrti
Ništa nije milosrdno.
Nosim svoje slomljene iluzije
Kao nekoć svoje haljine.
Gdje je bilo mene
U susretu tebe,
Bila sam tako mlada, tako mlada
Je li me ikada volio?
Ja sam ranjiva i snažna,
Ja sam strastvena, ja sam hladna,
Ja sam bujna, moj krevet je hladan,
Onaj pored mene je hladan,
I sve odluke koje sam donijela
Ništa mi nije donijelo sreću.
Sada je vrijeme kada život prokazuje slabe
Nećemo preživjeti,
Nećemo izgubiti više ništa
Uvijek smo samo ništa imali.
Ne podnosimo si blizinu
A umiremo u udaljenostima
I šutnja leži na usnama od onoga
čime se igramo u umu
besadržajnih ljubavnih igara
koje lebde nad nama
kao prokletstvo!
Kada se jutra započnu odmotavati
Iz klupka
Sve će se okrenuti na staro
Na napuštenu kuću
I izgubljenu slobodu
A mi ostali na početku,
U limbu
Ni natrag ni naprijed.
Maja
Djevojke koje čitaju 