Ovaj naslov može izgledati veoma drsko ukoliko simbolizam nije prisutan u navedenim motivima, no ipak sva tri, kao i mnogi drugi, tako su kodovski povezani da je teško pomisliti drukčije.
Rachelin alkoholizam je veoma važan dio nje. Dok je kao čitatelji upoznajemo, taj njezin aspekt na početku djeluje odbojno. Čitajući dalje, isti počinje dobivati nova značenja. Saznajemo da počinje piti kada shvati da ne može imati djece. Uskoro joj to postaje potrebno i pije jer “mora”. Ono što znamo je da se ničega ne sjeća kada se probudi mamurna. Iz razdoblja svoga braka s Tomom, mutno se prisjeća kako se s njime svađala te kako bi, dok bi pila, postajala nasilna i teška. Zbog toga se još više sramila i nosila teret krivnje za uništenje vlastitoga braka. Premda je Tom imao ljubavnicu Annu, koja mu kasnije postaje i žena, Rachel, suočena sama sa sobom, misli kako su nemogućnost stvaranja obitelji i alkohol, odnosno ona krivci za propalost braka.
U tom trenutku alkohol postaje simbol u mnogim dimenzijama. Prvo u kontekstu poistovjećivanja čitatelja s glavnim likom romana. Naime, Rachelin problem je alkohol, ali čitatelju može biti prozor u vlastitu krivnju i probleme s kojima se suočava u životu. Druga dimenzija je ono čega se Rachel ne sjeća. Dakle, taj mali detalj odsutnosti informacije otkriva nam nova zagonetna pitanja. Iz opisa ponašanja Rachel u pijanome stanju, dostupna nam je samo Tomova verzija, a budući da je se Rachel ne sjeća, prihvaća je kao istinu. Odsutnost te informacije nam daje trag u slaganje kockica u mozgu o cijeloj priči. Počinju se postavljati pitanja je li Tomova verzija vjerodostojna te ako nije, zašto bi lagao. Alkohol je, također, Rachelin bijeg, kratkotrajno utaženje nostalgije, prostor u kojemu ona može zatomiti sve ono čega je svjesna i čega nije. Simbol alkohola je ono zbog čega nam je Rachel odbojna, barem u početku, a onda i ono zbog čega nam postaje draga i zbog čega se poistovjećujemo s njom.
Poveznica s bijegom, zatomljavanjem sjećanja, mrakom koje rupe u mozgu nakon opijanja donose, svakako je pothodnik. Svaki put kada ga Rachel vidi, prestraši se. Osjeća se loše i zna da se tu nešto loše dogodilo. Premda se ne sjeća apsolutno ničega što je asocira na takav osjećaj, taj osjećaj postoji. On je simbol Racheline podsvijesti i svijesti koje zahvaljujući opijanju može gurnuti duboko u zaborav. Kada se sjetila pothodnika, sjetila se svega. Sjetila se i bejzbolske palice koja pripada davnom vremenu u kojem je bila udana za Toma. Kada ju je uvjeravao da je ona kriva za rupu u zidu, s sjetila se i užasa te scene. Istoga onoga koji je proživjela s Tomom u pothodniku. Alkohol i pothodnik zajedno čine mrak, podsvijest, zatrpavanje, rupe, strah. A, na kraju i oslobođenje.
Još jedan simbol i podsjetnik na ono čega se Rachel ne može sjetiti njezina je bivša kuća koju je dijelila s Tomom. Premda Anna sad tu živi, u toj kući ništa nije promijenjeno. Sve je isto baš onako kako je bilo kada je i Rachel tamo živjela. Osim što je to izvrstan motiv da se okarakterizira Anna, hladan i proračunat lik kojeg interijer kuće u kojoj je živjela bivša žena ne interesira uvelike, to se, također, čini prikladnim simbolom za Rachelinu podsvijet. Naime, ona je vrlo duboko pozitivno urezana u njoj. Ona je simbol vremena u kojem je Rachel mislila da je bila sretna. Sve ono što joj nedostaje i sve ono s čime je zakopala svoja loša sjećanja. U toj istoj kući, Anna je “postajala” Rachel. Pomalo prolazila sve što i Rachel dok je još bila s Tomom. Njuškanje po laptopu, vino, tuga, sumnje. Ista kuća, ista upozorenja, ista povijest.
Simboli su iznimni u ovom romanu. Njihove dimenzije su višebrojne. Dakle, prvo što ostvaruju jest poveznica, svojevrsni most između čitatelja i likova, a potom i veliko razotkrivanje. Kao i mnogo toga u ovoj priči, razotkrivanje simbolizma i spoznaja o svim detaljima o kojima autorica vodi računa ostavljaju bez daha.
Lukrecija
Djevojke koje čitaju 