Guy Montag. Glavni lik ove distopijske priče. Priče o svijetu koji izgleda zastrašujuće, svijetu kojeg je teško zamisliti, ili pak nije?
Počevši od samog njegovog imena i prezimena, vidimo da je riječ o jednostavnom čovjeku, bilo kojem kojeg sretnemo milijun puta u danu odlazeći u trgovinu, na kavu, na psao itd. Čovjek koji je kao i mi. Po ničemu drukčiji, a opet po toliko toga u priči poseban. Guy na engleskom jeziku znači upravo to- čovjek. Jednostavan čovjek koji postoji, živi, radi i jednog dana i umire. Bilo koji čovjek. Montag pak, na njemačkom jeziku znači ponedjeljak. Ono što iz narodnih priča znamo, a često i usvojimo su negativni osjećaji prema ponedjeljku kao početku novog radnog tjedna. Ponedjeljak je uvijek prvi, početak, a neki smatraju kako on obilježava i ostatak tjedna. Drugim riječima, počne li dobro, tako će završiti te obrnuto, ukoliko je riječ o “lošem” ponedjeljku. Ipak, jedan je takav dan promijenio Montagov život iz temelja, stoga ponedjeljci su značajni.
Njegova promjena nastaje kada sretne Clarisse. Pametnu i drukčiju mladu djevojku koja u njemu probudi razmišljanja. To je nešto čega u svijetu Farenheita više nema. Montag je vatrogasac koji pali knjige. Ovo je svijet bez knjiga i bez razmišljanja. U ovome svijetu vlada desensibilizacija na sve. Umjesto zidova, postoje velike televizije i “obitelji” s kojima se komunicira. Postoje kamere, nasilje koje je normalno, “psi” koji vrše pravdu. Sve postoji, osim emocije, znanja i čovjekovog osobnog rasta. Tek kasnije saznajemo da se Montag, zapravo, usudio razmišljati i prije.
Svjesno ili podsvjesno skrivao je knjige. Ne bi ih sve spalio i pokoju bi sakrio. Tada se upoznaje s Faberom koji u kasnijim trenucima Montagova života postaje njegov pasivni suborac, savjetodavac i svojevrsni mentor. Zanimljivo je kako za Montaga, dvoje ljudi (Clarisse i Faber) s kojima dijeli samo nekoliko životnih trenutaka potiču njegovo, takoreći, buđenje, te utječu na njega više no čitav život proveden s Mildred i Beattyjem.
Clarisse mu je obratila pozornost na stvari koje je Montag možda i znao, ali jednim dijelom vjerojatno i svjesno odlučio zaboraviti. Njegove nutrine se čitav početak priče bore u njemu, a njegova okolina je, kao i njegova unutarnja borba, podijeljena na dvije strane. Clarisse i Faber na jednoj, a Mildred i Beatty na drugoj.
Mildred je savršeni predstavnik ovog sivog i depresivnog svijeta. Paradoks je u tome što se ona svojim ponašanjem i “težnjama” u potpunosti uklapa u čitavu okolinu, a s druge strane lagano tone. Njezino biće više ne postoji i ona je u svojoj sreći pripadanja ovome svijetu nesretna. To vidimo na samome početku u kojem je Montag nalazi u nesvjesnom stanju jer je po tko zna koji put progutala cijeu bočicu tableta. Slučajno naravno. Ili pak ne? Potpuno je zatočena u farenhajtskom svijetu i ne zna, niti želi izaći iz njega. Žestoko se protivi Montagovim molbama i namjerama da nešto poduzme. Čak ga ona sama prijavljuje da čuva knjige.
Žena oprečna Mildred je Clarisse. Ona je djevojka sa željama, srašću i zaključcima te naravno, kao i mnogi pravednici nepravednog svijeta, kolateralna žrtva. Ipak, ti kratki trenuci kojima je dotakla Montagov život značili su mu više nego čitav život s Mildred.
Montagov put s Beattyjem je veoma zanimljiv. Zapovjednik Beatty nije glup čovjek. Nije zatucan niti utopljen u svijetu u kojem živi. Po svemu sudeći, izabrao je ono što mu je u datom trenutku odgovaralo. U svom svome znanju o svijetu i životu, on bira prilagodbu. U nekim se trenucima naziru Beattyjevi svijetli trenuci, mudrost i razum, ali traju veoma kratko gubeći se u konformističkoj širini. Njegov odnos s Montagom postoji, što je mnogo za reći u ovm okolnostima. Ne odlazeći predaleko, sigurno je reći da on prema Montagu ima pozitivna nastojanja što je vidljivo u dijelu u kojem zna da Montag ima knjigu i pušta ga da sam donese odluke oko istoga. Ipak, najzanimljiviji dio njihove zajedničke priče je Beattyjev kraj. Naime, Montag ga ubije. Naizgled taj čin izgleda strašno, ali u ovoj priči je činjeničan. Prikazan jednostavnim, desenzibilizirajućim, kao i svijet u kojem se radnja odvija. Ovaj je čin toliko usputan da je veoma važan. Odsutnost dovoljno jakog utiska na ovu scenu govori veoma mnogo i o Beattyju, i o Montagu i o samom autoru. Beatty je iazbrao živjeti isto kako je izabrao i umrijet- prilagodbom. Bez borbe, bez nastojanja, bez ispunjenja. Pasivno. Nebitno. S time je i Montagov čin ubojstva nebitan. Jer je učinjen na nebitan način, kod lika koji je izabrao biti nebitan. Okrutno ili ne? Zasigurno se da raspraviti.
Nakon ubojstva, Montag ide dalje. Ide do borbe, do revolucije i ponovo do svog mentora Fabera. Oprečan Beattyju je Faber koji zanimljivo, također prikazuje pasivnost, ali njegova leži u manjku hrabrosti da nešto poduzme, ali u znanju i želji da se nešto poduzeti mora. On je katalizator Montagova puta.
Krajnji pronalazak ostatka revolucije, komunikacija s Grangerom je potvrda Montagovog puta. Potvrda da je svojim izborima učinio svoj život smislenijim.
Lukrecija
Djevojke koje čitaju 