U Staklenom zvonu autorica nam kroz Estherinu priču predstavlja i društvo Amerike u 1950ima. Suprotstavljajući Esther konvencionalnim normama koje su tada (a neke i danas) prevladavale društvom, Plath je stvorila kompleksan lik i dala kritiku na poziciju žena u tom dobu.
Esther upoznajemo kao mladu djevojku koja je dobila studentski posao kao pomoćni urednik u modnom časopisu u New Yorku. Zajedno s drugim djevojkama njenih godina, s kojima živi u hotelu, provodi to vrijeme u New Yorku kako bi shvatila što želi dalje raditi u životu. Međutim, Esther nailazi na problem. Osjeća se kao da ne pripada u potpunosti tom svijetu. Od djevojaka se očekuje da se ponašaju na određen način. One trebaju biti vesele, prilagodljive, snalažljive, nasmijane, sigurne u sebe. Ništa ih ne smije izbaciti iz takta. Esther se ne uklapa u tu sliku. Ona je pametna i kreativna, ali nije tipična američka djevojka tog razdoblja. Njezin pogled na svijet je ciničniji i mračniji od onoga što se očekuje. Iako joj je drago što je dobila priliku doći New York, to je ne zadovoljava. To iskustvo, koliko god dragocjeno, opet je gušilo Estherine ambicije. Društvo joj ne dopušta da se razvije u osobu koju ona želi biti.
Pokušaj sputavanja ambicija se najbolje može vidjeti kroz žensko-muške odnose. Sve djevojke na fakultetu su izbjegavale Esther i smatrale je čudnom. Ali kada je prohodala s Buddyem, zgodnim studentom medicine, sve su joj zavidjele i htjele biti na njenom mjestu. No njena veza s Buddyem nije ono što je ona zamišljala. On traži od nje da se odrekne svoje karijere kad se oni ožene. Njoj će biti dovoljno to što će biti majka i žena, neće imati vremena pisati nekakvu poeziju. Esther bi trebala pristati na to jer se to očekuje od žene. Uz to, Esther sazna da ju je Buddy prevario i ona bi trebala preći preko toga. S druge strane, Buddy očekuje da Esther ostane nevina do vjenčanja. Zbog tog licemjerja Esther prekida vezu s Buddyem.
Zbog dvostrukih standarda koje društvo postavlja ženama i muškarcima, Esther se osjeća izgubljeno. Osjeća se kao da mora birati hoće li biti uspješna žena ali usamljena ili udana žena koja se mora posvetiti isključivo obitelji. To je sigurno jedan od razloga što Esther teško percipira stvarnost. Život koji ona želi čini se nemoguć u tom društvu. I ona sigurno nije jedina djevojka koja se tako osjeća. Međutim, Esther od strane društva dobiva samo negativne reakcije na svoje želje. I to ne samo od Buddya. Njena majka joj pokušava pomoći, ali je ne pokušava razumjeti. I ona potiče taj pritisak društva da se Esther mora odgovarajuće ponašati, što u njenom slučaju znači oženiti se i biti dobra majka. Psiholog kod kojeg je ona pošalje također ne shvaća probleme s kojima se Esther bori. Tek kada upozna doktoricu Nolan, koja istinski priča s njom, Esther polako izlazi iz depresije u koju je ušla. Bilo je potrebno da naiđe na nekoga sa sličnim stavovima i željama kako bi uopće mogla započeti put prema oporavku.
Autorica nam je kroz Esther pokazala koliko društvo može utjecati na pojedinca koji ne želi igrati ulogu koje mu je društvo odredilo. Esther je zbog toga na neko vrijeme izgubila dodir sa stvarnosti. A sve što je željela je raditi nešto što je ispunjava. I danas u društvu imamo točno određene uloge (koje s vremenom postaju fleksibilnije) od kojih se teško odvojiti. Danas doduše žene ne moraju birati isključivo između toga da budu žena i majka ili žena s karijerom. Ali još uvijek postoje dvostruki standardi kada su pitanju odnosi, kako privatni tako i poslovni. Nije to isključivo ni samo za žene. Svaki pojedinac koji imalo iskače iz okvira koje društvo postavlja mora proći kroz tešku borbu kako bi bio prihvaćen. Esther je odličan primjer izgubljene mlade osobe, koja možda nije još sigurna što želi od života, iako joj svi oko nje govore što bi trebala biti. Ona samo želi naći svoje mjesto u svijetu koji je sam po sebi kompliciran, a još je kompliciraniji kada ti netko govori kako bi trebao izgledati tvoj život.
Ivana
Djevojke koje čitaju 