Dok čitate Trinaestu priču naići čete na mnogo poznatih književnih naslova iz viktorijanskog doba. Oni se spominju s razlogom. Neki od tekstova se spominju odmah na početku knjige kako bi obratili pozornost na njihovo značenje u nastavku knjige.
Roman se vrti oko priče tajnovite spisateljice Vide Winter. Ona je cijeli život uspjela svoj privatni život držati dalje od oka javnosti. Međutim, kako joj se zdravlje pogoršava, odlučuje ispričati svoju priču mladoj Margaret Lea koja se amaterski bavi pisanjem biografija. Dok Margaret čeka gospođu Winter, razgledavajući njenu knjižnicu nailazi na mnoge viktorijanske tekstove poput Jane Eyre, Orkanski visovi, Žena u bijelom, Čudnovati slučaj dr. Jekylla i g. Hydea … Ove knjige igraju važnu ulogu u priči Vide Winter, a istaknute su tu kako čitatelji obratili pozornost na njih i možda dobili nagovještaj u kojem smjeru će priča o blizankama March ići, te kakve veze Vida Winter ima s njima. Vida kaže Margaret da je ona zapravo Adeline March, jedna od blizanki iz kuće Angelfield. Međutim, pričajući priču o svom životu ona ostavlja tragove Margaret (i čitateljima) o svom pravom identitetu. Kada priča kako je netko napao ženu doktora Maudsleya kada je došla posjetiti Angelfield ona spominje ženu u bijelom. Krivnja za napad je pala na Isabelle March, majku blizanki, koja je zbog toga završila u ludnici. Kasnije saznajemo da je za napad kriva Adeline. Ali spominjanje žene u bijelom nije bilo slučajno. To je mogao biti namjerno ostavljen trag Vide (ali i autorice knjige) koji nas vodi prema istini. Naime, u romanu Žena u bijelom sadržaj se vrti oko zamjene identiteta. U toj priči imamo dvije polusestre (koje ne znaju za svoju rodbinsku vezu) Lauru i Annu kojima se zbog raznih spletki zamijeni identitet, te jedna od njih završi u ludnici u sklopu tog plana.
Zamjena identiteta se događa i u Trinaestoj priči, i to ne samo kada se krivo optuži Isabelle za napad. Vida Winter je zapravo treće dijete koje se nalazilo u kuću Angelfield. Ona je nakon požara koji se zbio u kući preuzela Adelinin identitet, a i prije toga je glumila nju kada je bilo potrebno. Vida, ili Sjena kako su je zvali sluge koji su se brinuli za nju, je dijete Charlija Angelfielda i vjerojatno je polusestra Adeline i Emmeline. Iako to saznajemo pri kraju knjige, tragovi o tome su postavljeni već prije kada Vida spominje ženu u bijelom koja služi kao asocijacija da se otkrije što je iza priče koju priča.
I druge knjige koje je Margaret vidjela u knjižnici i koje se spominju kroz knjigu govore mnogo o radnji i likovima u ovom djelu. Jedna od knjiga je Čudnovati slučaj dr. Jekylla i g. Hydea,priča o čovjeku koji ima dvije ličnosti. Te dvije ličnosti su u ovom romanu podijeljene između blizanki Adeline i Emmeline. One su sušta suprotnost jedna drugoj. Adeline je agresivna i ne jede mnogo, dok Emmeline voli jesti ali ne želi se tući. Unatoč različitim osobnostima one rade sve zajedno. Stvaraju mnogo problema u selu, kao dva mala čudovišta koja nitko ne može kontrolirati. Adeline je bila aktivnije i ona koja je poticala Emmeline na nepodopštine. Dok se Emmeline mogla sama zabaviti i nije bila agresivna, Adeline je imala tešku narav. Kasnije u knjizi saznajemo da je ona kriva ne samo za napad na doktorovu ženu, već i za smrt sluga i za požar u kojem je cijela kuća izgorjela. Međutim, one ne mogu funkcionirati ako su odvojene. Kada su ih doktor Maudsley i guvernanta Hester razdvojili u sklopu eksperimenta obje su se ponašale kao da su izgubile dio sebe. One su imale i svoj poseban jezik, i nisu razumjele svijet kao drugi. Bile su nerazdvojne, poput jedne osobe sa različitim ličnostima: Emmeline kao dr. Jekyll, a Adeline kao g. Hyde.
Knjiga koja ima najviše poveznica i koja nudi najviše tragova za ovu priču je Jane Eyre. Najočitija poveznica između ove dvije knjige su Jane i Hester jer su obje bile guvernante. Jane se morala dokazati u muškom svijetu da je jednako vrijedna. Hester to prolazi sa dr. Maudsleyjem koji je u početku skeptičan kada ona priča o blizankama, ali na kraju se uvjeri da je ona jako sposobna i odluči da zajedno naprave eksperiment nad djevojčicama. Hester se nije zaljubila u svog poslodavca, ali ima sličnu ljubavnu priču kao Jane. I ona se zaljubila u oženjenog muškarca. Jedina razlika je što Jane nije znala da je Rochester oženjen dok se nisu zaručili, a Hester je znala za ženu dr. Maudsleya. Jane se pristala udati za Rochestera tek kad mu je žena umrla. Slično je bilo sa Hester i doktorom. Bili su skupa tek nakon što je doktorova žena umrla.
Još jedna verzija Jane u knjizi se može naći u Sjeni, tj. mladoj Vidi. Iako mi znamo da je Charlie Angelfield Vidin otac, on to ne zna i nije mu stalo do nje. Tako da Vidu možemo smatrati siročem poput Jane. Jane je živjela sa svojim ujakom. On je bio dobar prema njoj, ali nakon njegove smrti ona postaje sluga u kući. Kada vrtlar John Digance nađe Sjenu u vrtu, on i matrona je odluče zadržati. Ona im pomaže u kućanskim poslovima pa se može reći da je i ona sluga. I Jane i Vida su živjele u kućama gdje im je bila obitelj, ali su bile služavke.
Osim lika Jane, Trinaesta priča ima i svoju Berthu Rochester. Nekoliko paralela se može povući između Berthe i Adeline. Obje su čudne i ne pripadaju svijetu u kojem se nalaze. Bertha je bila diskriminirana zbog svog podrijetla, jer nije bila prava engleska gospođa. Adelin je bila čudna jer je bila blizanka i ljudima je to bilo dovoljno čudno. Nije pomoglo što su blizanke pričale svojim izmišljenim jezikom. Iako su obje blizanke bile čudne, za Emmeline su svi smatrali da bi jednog dana mogla funkcionirati u društvu. Bertha i Adeline su bile tajne koje su se čuvale da bi njihovim „tamničarima“ bilo lakše. Rochester se sramio Berthe, ali mu je bio potreban njen novac pa je odlučio čuvati je u svojoj blizini ali daleko od bilo koga drugoga. Vida je preuzela Adelinein identitet kao bi mogla raspolagati imovinom Angelfieldovih (koja bi trebala biti njena s obzirom da joj je Charlie otac). I Rochester i Vida su držali svoje „lude žene“ zatvorene da njihov ugled ne bi patio.
Još jedan motiv spaja te dvije žene – vatra. U obje knjige imamo incident s vatrom koje su započele Berha, tj. Adeline. Vatra je njihova osveta. Obje napadaju osobe koje smatraju da su odgovorne za njihovu nesreću. U slučaju Berthe to je bila Jane, a u slučaju Adeline to je bila Emmelinina beba. Oba požara su fatalno završila. Njihova osveta nije uspjela. Zapravo su obje žene samo kaznile sebe.
Diane Setterfield je vješto uklopila viktorijanske klasike u knjigu i iskoristila njihove motive za izgradnju svoje priče. Time je dodala još jednu dimenziju svom romanu. Svakim novim čitanjem možemo otkriti neki novi detalj koji otvara novo viđenje knjige.
Ivana
Djevojke koje čitaju 