Trinaesta priča bavi se mnogim temama, ali se ističe ona o identitetu. Cijela knjiga vrti se oko Vide Winter i otkrivanja tajni njenog života. Ali Vida nam ne priča samo o sebi, ona iznosi povijest jedne obitelji, prožetu tragedijama, misterijem, smrću i tugom. Vida nije slučajno odlučila ispričati sve o svojoj obitelji. Postupci roditelja mnogo će utjecati na razvoj djece i njihov odnos prema svijetu.
Prvi članovi koje upoznajemo su George i Mathilde Angelfield. O njima ne znamo puno. Imali su dvoje djece, ali Mathilde je umrla pri porodu kćeri. George nakon toga pada u depresiju i ne izlazi iz svoje sobe. O starijem sinu Charliju brinu sluge koliko mogu. No Charlie je problematično dijete, a Georgeova potpuna nezainteresiranost za djecu ne pomaže. Tek kad mu matrona donese Isabelle i stavi mu je u ruke, George se probudi. Od tog trenutka ona postaje cijeli njegov svijet. Stalno je s njom, brine se za nju, priča s njom o poslovima, čita joj, i zapravo svoj život organizira po njenim željama. No kada Isabelle kaže da napušta kuću, George poludi, napadne ju i iščupa joj pramen kose. Isabelle pobjegne iz kuće, a George, zgranutim onim što je napravio zaključa se u sobu, omota pramen toliko čvrsto oko prsta da se stvori rana koja se inficira, te umre od te infekcije. Zapravo je umro od udaljenosti od Isabelle. Nije mogao podnijeti da ga i ona napušta kao što ga je napustila njena majka. Njegova nasilna narav koju pokazuje u trenutku kada mu Isabelle priopći svoju odluku, igrat će veliku ulogu u knjizi.
Charlie je najbliža osoba koju Isabelle ima osim oca, i koji mu sliči ne samo po izgledu. Njihov odnos je kompliciran. Charlie je sadist koji muči svakoga tko mu se nađe na putu. Otjerao je sve sluge osim matrone i Johna Diga na taj način. Kako se više nije imao na kome iživljavati, svoj sadizam usmjerio je prema sestri. Međutim, umjesto žrtve koju je tražio, Charlie je dobio partnera u zločinu. Iako oboje uživaju u tom odnosu, Isabelle je potrebno nešto više. Ona želi istražiti život izvan kuće. Zbog toga ide na piknik i sve više vremena provodi s Rolandom Marchom. Charlijeva posesivnost i ljubomora sve više izlaze na vidjelo. Dok je Isabelle s Rolandom, Charlie traži utjehu u drugim djevojkama. Sve više naznaka u knjizi govori nam da je odnos Charlija i Isabelle nadilazio onaj brata i sestre. Poput svog oca, Charlie je ovisio o Isabelle. Ona je bila jedina osoba koja ga je razumjela, koja je htjela provoditi vrijeme s njim. Charlie je kao dijete bio zapostavljen i zbog toga se njegova nasilna narav uspjela razviti. Isabelle je, s druge strane, uvijek dobila ono što je htjela, i zbog toga nije toliko ovisila o Charliju. Znala je da može dobiti što hoće i od drugih. No njihova veza je ipak posebna. Kada Roland umre, Isabelle se vrati Charliju. Došla je s blizankama za koje tvrdi da su Rolandove. One nose prezime March, ali po svojem izgledu su više Angelfield. Sama Vida kaže da vjeruje da su blizanke bile Charliejeve, a daljnja priča samo daje još dokaza za tu teoriju. Charlie i Isabelle nastavljaju svoju vezu nakon njenog povratka. Njihova priča završava tragično. Isabelle završi u ludnici (nepravedno optužena) i tamo umre, a Charlie, nakon što to sazna odlučuje da nema razloga dalje živjeti i ubije se.
Što se tiče odnosa prema blizankama, njihovi roditelji se ne zamaraju previše s njima. Isabelle i Charlie su previše zaokupirani sobom. Ponavlja se ista situacija kao s Charlijem koji nije imao nikoga da ga kontrolira. Matrona se pokušava brinuti za Adeline i Emmeline, ali ona je već stara. Tako djevojčice odrastaju bez nadzora, u svom svijetu gdje rade ono što one žele, i gdje pričaju svojim jezikom, odvojene od stvarnosti. Njihov odnos sličan je odnosu Charlija i Isabelle jer su jako vezane jedna za drugu. Kada ih Hester i doktor odvoje tijekom eksperimenta i jednoj i drugoj je teško. Adeline je tada bila sličnija Charliju. Bila je depresivna, skoro katatonična jer nije mogla živjeti bez Emmeline. S druge strane Emmeline se s vremenom opustila i počela živjeti normalno. Kasnije u knjizi saznajemo da je to zbog toga što je ona imala Vidu za društvo. Baš kao što je Isabelle pobjegla s Rolandom. I Emmeline i Isabelle imaju dozu sebičnosti u sebi. Misle prvo na svoje potrebe pa onda na druge. Iako postoji jedna razlika. Isabelle je svoju djecu napustila, dok je Emmeline bila spremna umrijeti da obrani svoje dijete. Adeline je jako agresivna, što sigurno dolazi od Charlija koji je uživao u mučenju ljudi i životinja. Ako su blizanke rezultat incesta, to bi donekle moglo objasniti njihovo čudno ponašanje i slabije razumijevanje svijeta oko sebe. Nezainteresiranost njihovih roditelja je samo pogoršala situaciju.
Treća djevojčica u priči, sama Vida, potpuna je suprotnost blizankama, osim u izgledu. Ona je Charlijevo dijete za koje nikada nije znao. Iako ni ona nije imala sretno djetinjstvo, brigu koju su matrona i John pokazali za nju utjecala je na njen razvoj. Ona istinski voli Emmeline i želi je zaštiti, a boji se Adeline jer shvaća koliko je ona opasna. Naslijedila je ono najbolje od Angelfieldovih. Onu ljubav i zaštitnički odnos koju je George imao za Isabelle, ali bez nasilja kojeg je, po svemu sudeći, Adeline preuzela od svog oca i djeda. Vida, s druge strane, pokazuje elemente Charlijeve ljubomore kada Emmeline provodi više vremena s Adeline. Ali ona to usmjerava na zaštitnički nagon. Za razliku od Charlija koji je kažnjavao Isabelle (ili neku drugu djevojku ako ona nije bila tu) kad ne bi provodila vrijeme s njim, Vida želi zaštiti Emmeline od Adeline.
Setterfield je na zanimljiv način opisala jednu obitelj sa svim tajnama i problemima. Povezanost između likova je opipljiva i posljedice djela roditelja su stvarne. Bilo bi zanimljivo još istražiti Charlija i Isabelle i vidjeti koliko su sebe prenijeli na svoju djecu. Iako je u knjizi jasno izražen njihov udio (tj. nedostatak njihovog udjela) u tome kako su se djeca razvijala, premalo vremena smo proveli s njima da bi se uspjeli povezati s njihovim likovima. Međutim, oni nisu glavni likovi u knjizi. Njihova uloga je da nam daju objašnjenje za ponašanje blizanki, što je uspješno obavljeno. One su rezultat prošlosti obitelji Angelfield, bar one s kojom su čitatelji upoznati u knjizi. Koliko god je ovo priča o blizankama, Trinaesta priča je i roman o tragičnoj obitelji koja je odredila sudbinu svojih članova i prije nego su se samo uspjeli za nju izboriti.
Ivana