U ekranizaciji romana Trinaesta priča uloge Vide i Margaret preuzele su Vanessa Redgrave i Olivia Colman. One su glavne junakinje priče pa se film oslanja na njihovu sposobnost da iznesu ne samo radnju, već i atmosferu. Nijedna adaptacija knjige nije njeno doslovno preslikavanje na filmsko platno, pa tako ni ova. Likovi koje gledamo u filmu jesu oni likovi o kojima smo čitali, a opet su drugačiji. Ta razlika, koliko god mala bila, može uvelike utjecati na naš doživljaj cjelokupne priče.
Vida je u knjizi prikazana kao teška osoba. Ona nikome ne govori istinu, jako je privatna osoba i ne mari za ono što drugi misle o njoj. Ispod svega toga stoji tragična priča koja je razlog tom njenom ponašanju. Vanessa Redgrave je, kao i uvijek, odlična u svojoj izvedbi. Međutim, Vida iz filma razlikuje se od one iz knjige u nekim nijansama. Prvi susret Margaret i Vide u filmu manje-više prati knjigu, i Vidina teška osobnost izlazi na vidjelo. Ta hladnoća se jako brzo topi u filmu i gledatelj se brzo može povezati s njenim likom u filmu. U knjizi je malo drugačije. Prvi susret s njom imamo preko njenog pisma Margaret. Iz pisma se vidi da je to osoba koja radi ono što želi, kad to želi i da s njom nema pregovora. Prema Margaret je isto hladna i poslovna sve do samog kraja knjige, nekada čak i neugodna. Ona skriva svoju bol koliko god može. U filmu isto imamo dojam da je riječ o snažnoj ženi, ali blažoj od one u knjizi. S filmskom se Vidom brže poistovjećujemo nego s knjiškom. Jedan od razloga za to je vjerojatno i dužina filma naspram duljine knjige, ali u knjizi smo dobili jednu oštriju ženu koja se ne boji izreći svoje mišljenje i koja od drugih zahtjeva odgovore, iako ih ona uvijek ne daje.
Priča o Margaret u knjizi i u filmu se razlikuje. U knjizi Margaretina blizanka umire pri porodu dok u filmskoj verziji ona umire kada su obje bile djevojčice u prometnoj nesreći. Taj detalj mijenja prikaz i ponašanje njenog lika. Jedna od većih razlika u prikazu je to što u knjizi Margaret osjeća prisutnost svoje blizanke kao nekakvog duha. U filmu se ona prisjeća svoje sestre kroz flashback-ove na svađu koja je dovela do nesreće. Dok u knjizi prisutnost sestre stvara mističnu atmosferu, u filmu se osjeća tragedija gubitka voljene osobe. Filmska Margaret osjeća krivnju zbog smrti sestre. Njena bol je humanizira i mi lako suosjećamo s njom. S druge strane, u knjizi Margaretine „vizije“ sestre mogu se povezati s gotičkom atmosferom koju autorica stvara kroz cijelu priču. Filmska Margaret daje dojam da je povezanija sa stvarnim svijetom dok Margaret iz knjige živi u svijetu knjiga zajedno sa svojom sestrom. Još jedan detalj koji je bitan za Margaret je što u knjizi imamo dojam da je ona mlada, neiskusna djevojka koja nije sigurna u što se upušta. Colman u filmu odiše snagom i ozbiljnošću nekoga tko ima iskustva i tko se ne boji suprotstaviti Vidi. Iako i knjiška Margaret pokazuje inicijativu i hrabrost u nekim trenutcima, Colman donosi neku drugu snagu sa svojom izvedbom koja izvrsno parira Vidi Vanesse Redgrave.
Film svakako donosi nešto novo Trinaestoj priči, možda bi donio i više da je minutaža malo dulja. Karakterizacija dva glavna lika ne podudara se u potpunosti s knjigom, ali moglo bi se reći da na jedan način nadopunjuje likove iz knjige i daje im novi život.
Ivana
Djevojke koje čitaju 