Jedno od najhvaljenijih Coelhovih djela je roman Alkemičar koji nas odvodi na jedno veliko putovanje. Njega započinje mladić Santiago i odvodi nas daleko u sebe i u svijet.
Mladićevo ime je u prvoj rečenici romana što nije neobično, ali je neobično da se do kraja priče više uopće ne spominje. Santiaga do kraja poznajemo samo kao mladića. To ukazuje na veoma važan trag. Njegovo ime zapravo nije važno jer ono nije njegov identitet. Kako ostvaruje svoju Osobnu Legendu, mladić mijenja svijet i sebe samoga te njegova nova iskustva i znanja postaju njegov identitet. Na svom je putovanju počeo kao Santiago, pastir, trgovac, mislilac te na kraju postao Alkemičar.
Uz njega, javljaju se likovi poput kralja, trgovca kristalima te Alkemičara kojima se ime, također ne spominje. Oni su ono što rade, a to je još jedna potpora ideji o važnosti prisutstva ili odsutstva imena u romanu.
Mladićeva ljubav Fatima nosi veoma važno ime u islamskoj kulturi. Nosi ime Alahove omiljene kćeri koja je imala potomke te znači “zaštitnica djece” i “ona koja se suzdržava” što ide u prilog naravi lika u romanu. Ona je spremna pustiti Santiaga da ostvari svoju Osobnu Legendu i čekati ga strpljivo da joj se vrati u pustinju. Njezino ime ima jedan drukčiji značaj i za Santiaga ono predstavlja motivaciju i Ljubav kojom uspjeva postići sve svoje ciljeve.
Lukrecija
Djevojke koje čitaju 