U Alkemičaru pratimo putovanje mladića Santiaga. Na tom putovanju on upoznaje mnogo ljudi koji mu pomažu da dosegne svoje odredište. No, osoba koju najbolje upozna na ovom putovanju je on sam.
Coehlo u knjizi opisuje simbolično i konkretno putovanje. Santiago kreće na put kroz pustinju da pronađe blago. Na tom putovanju kroz razna iskustva koja doživljava on se mijenja i uči. Osim što je naučio Jezik svijeta, Santiago je naučio nešto i o sebi. Svakim novim poznanstvom Santiago jača svoju intuiciju i percepciju i na taj način počinje razumijevati svijet oko sebe. Faze kroz koje on prolazi mogu se povezati s alkemijom.
Alkemije se može definirati kao proces kojim se želi pročistiti, razviti i usavršiti predmete. U knjizi alkemičar objašnjava kako dobivanje zlata iz nekog drugog metala zahtijeva dugotrajan proces. Kroz taj proces početni metal mijenja svojstva dok ne dođe do zlata. Metal se mora više puta pročistiti dok se ne ostvari taj krajnji cilj. Na sličan način Santiago prolazi kroz svojevrstan proces preobrazbe. Svaki susret s nekom osobom je jedna faza usavršavanja i čišćenja. Svakom osobom i mjestom na koje dođe Santiago pojačava se razina njegova intuicije. U početku on razumije, osim svog jezika, i jezik ovaca. Međutim, od trenutka kada krene na putovanje, on nauči mnoge druge jezike sve dok na kraju ne nauči Jezik svijeta. Poput nekog metala koji postaje zlato, Santiago od običnog pastira postaje neka vrsta alkemičara.
Njegov put najbolje se prati kroz njegovo razumijevanje jezika ljudi i prirode. Kada dođe u Tanger, na primjer, shvati da trgovci bez problema komuniciraju, iako neki govore španjolskim, a neki arapskim. Dok putuje kroz pustinju, on uči jezik pustinje i pojačava svoju intuiciju. On počinje imati vizije. Trenutak u kojem Santiago priča Jezikom svijeta trebao bi biti vrhunac njegove „preobrazbe“ jer se u tom trenutku uspio spojiti sa svime, uključujući božansku prisutnost koja je sve stvorila. Međutim, njegovo putovanje se nastavlja i on se vraća na startnu poziciju svog putovanja.
Santiago je ostvario svoj cilj, proputovao je do piramida, našao je svoje blago i vratit će se Fatimi. Uz to, što je najvažnije, naučio je slušati svoje srce i otkrio je snagu ljubavi koja prevladava strah. Iako se na kraju knjige vratio na početak, vratio se obogaćen, duhovno i materijalno.
Alkemičar je knjiga puna simbola pa ne čudi da samu alkemiju možemo povezati s nečim konkretnim u knjizi. Blago koje Santiago ima na kraju knjige je i duhovno i konkretno. Ali ostaje pitanje postaje li Santiago na kraju puta pravi alkemičar. Nije otkrio ni Kamen mudraca ni Eliksir života. Možda nije alkemičar poput onoga kojeg je sreo u oazi, ali on je alkemičar svog života. Dobio je materijalno blago s kojim će moći lagodno živjeti, i možda nema Eliksir života, ali ljubav prema Fatimi je ono što će ga hraniti. Zbog toga bi se moglo reći da je na jedan način i on postao alkemičar.
Ivana
zgodan blog…
Sviđa mi seSviđa mi se
Puno hvala 😀
Sviđa mi seLiked by 1 person