U Alkemičaru nam Coelho iznosi svoju filozofiju života. Objašnjava nam put ka našoj Osobnoj legendi i ispunjenju života. Kroz knjigu Coelho spominje razne religije i filozofije koje na kraju spaja u Duši svijeta.
Najizraženija religija koja se spominje je kršćanstvo. Glavni lik, Santiago, bio je kršćanin, te njega okružuju simboli te religije. Napustio je sjemenište kako bi postao pastir, što je Isusov simbol. Isus se brinuo za svoje sljedbenike kao što se Santiago brine za svoje stado. Još jedna sličnost između njih je što obojica prolaze kroz kušnje u pustinji. Isus prolazi testove koje mu vrag daje, a Santiago prolazi različite izazove na putovanju kroz pustinju da bi na kraju došao do svog blaga. Napuštanje materijalnog u potrazi za unutarnjim ostvarenjem se također može povezati s kršćanstvom. Treba napustiti sve zemaljsko kako bi otkrili ono što je stvarno bitno. Santiago napušta svoje ovce kako bi krenuo na put gdje će shvatiti da je pravo bogatstvo već u njemu.
Coelho uzima motive i iz Islama, grčke i egipatske mitologije, budizma i drugih filozofija i religija. Sve to spaja i stvara koncept Jezika svijeta i Duše svijeta. Zapravo stvara verziju panteizma u kojoj je ljubav pokretačka snaga. Ljubav pobjeđuje strah koji nas sprječava da živimo svoj puni potencijal. U trenutku kada Santiago u pustinji pokušava postati vjetar, on dolazi do ultimativne spoznaje: sve je jedno. Duša svijeta je dio Božje duše, a Božja duša je i njegova duša. On je to mogao shvatiti jer je na putovanju naučio koristiti Jezik svijeta i sada je povezan sa svime. Na kraju svog putovanja on se vraća na mjesto odakle je počeo, ali s mnogo većim razumijevanjem sebe i svijeta oko sebe.
Na kraju putovanja, osim samoostvarenja, Santiago nalazi i fizičko blago zbog kojeg je i krenuo na putovanje. Postavlja se pitanje, ako je cilj njegova putovanja bio naučiti Jezik svijeta kako bi sebi osvijestio pravu bit života, zašto na kraju putovanja dočeka i materijalno blago. Cijelo putovanje je bilo duhovne prirode, i to se naglašava kroz cijelu knjigu. U razgovoru Santiaga i alkemičara raspravlja se o tome zašto Englez nije još spoznao tajnu alkemije – zato jer mu je cilj bogatstvo. Na kraju knjige imamo kontradikciju cijelog putovanja. Santiago zlato nije potrebno jer ako nastavi pratiti znamenje uvijek će imati ono što mu je potrebno. Je li to zlato koje nalazi na kraju knjige samo nagrada koju je zaslužio jer je prošao sve kušnje? Ili je Jezik svijeta samo drugi način alkemije uz koji se može i duhovno i materijalno obogatiti?
Ivana
Djevojke koje čitaju 