Da, dobro čitate! Autorica trilerskog hita “Pustila sam te” ostvaruje interesantnu dinamiku dajući romanu priču ubojice i zlostavljača u prvom licu. Premda se navedena pripovjedačka tehnika nemalo puta pojavila na brojnim stranicama književnih svjetova, autorica je vrlo spretno uvela ubojičinu struju svijesti i time zapečatila najintrigantniji dio ove tajanstvene priče.
Kao čitatelji, upoznajemo opaki glas od trenutka kada još ne možemo u potpunosti biti sigurni u njegovu opakost. Naprotiv, uzimajući u obzir samo početak, moglo bi se zaključiti da se radi o usamljenom čovjeku koji se prisjeća trenutka kada je prvi put vidio svoju ljubav te kako su se i upoznali. Jedino što bi moglo odavati blagi, tek početni osjećaj jeze jest činjenica da se on obraća njoj kao da joj piše pismo opisujući njihove početke i daljnji razvoj veze.
S druge strane, taj isti detalj otkriva i autoričinu inovativnost. Pisma i dnevnici su, također, česti način informiranja čitatelja, ali kombinacija u kojoj se jedan psihološki poremećen um obraća direktno svojoj meti, opisujući njihovu prošlost i otkrivajući vlastitu izopačenost je uistinu originalan i zaslužan za uspješan plasman na policama najčitanijih trilera.
Kako psihopat priča svoju priču otkriva čitateljima svoje emocije i uvid u odnos između njega i junakinje romana. Čitateljeve emocije se mijenjaju kako dublje ulazi u priču pa empatija prelazi u iznenađenje, znatiželju te na kraju zgražanje. Pri svakom emocionalnom prijelazu, osjećaj sablasnosti ide u korak sa svima ostalima te se pojačava kako se priča bliži kraju.
Uvodeći novu perspektivu u sposobnost izražavanja, autorica zbilja stvara iznimno napetu atmosferu kojoj se teško othrvati, bilo to zabrinjavajuće ili ne.
Lukrecija
Djevojke koje čitaju 