U središtu romana Mandolina kapetana Corellija nije samo ljubavni trokut između Pelagije, zaručnika Mandrasa i kapetana, nego i Drugi svjetski rat. Roman nosi snažnu antiratnu poruku i naglašava tragične posljedice koje ostavlja za sobom. Mali je čovjek nevažan i lako zamjenjiv u igri nekolicine moćnika koji posežu za svim sredstvima kako bi obranili svoje interese. Bernières je za svoj roman rekao kako opisuje ono što se događa običnim ljudima kada se megalomani zaigraju detaljno analizirajući likove koji su dio sveopćega kaosa koji je zavladao na grčkoj Kefaloniji i nastojeći približiti važnost svakog čovjeka bez obzira na nacionalnost kojoj pripada i osuđujući one zbog kojih su se stari ideali izgubili u ruševinama.
Na početku romana susrećemo grčkog doktora Iannisa i njegovu kćer Pelagiju. Snažan ženski lik, mladenački živahna i neumorna, ali i tvrdoglava, zaljubljuje se u lokalnog ribara Mandrasa koji ju je prvi put upoznao dok ga je zajedno s ocem njegovala. Nakon zaruka, Mandras će ubrzo otići u rat, naivno kako to obično biva. Upravo će se tada i ta mladenačka zaljubljenost pomalo razvodniti i pretvoriti se u ništa drugo do starog obećanja koje je Pelagiji postalo teret. Kada se ranjeni Mandras vrati iz rata, Pelagija ga neće prepoznati. Osim njegova izgleda, i on sam se promijenio. Tada će Pelagija konačno shvatiti da nikada nije istinski voljela Mandrasa. Mandras će se kasnije pridružiti partizanima, preuzeti tuđe parole i vratiti se kao potpuno prazan i izgubljen čovjek, pokušat će silovati Pelagiju nakon čega će ga se i vlastita majka odreći, a on će počiniti samoubojstvo.
Talijana Carla Guercija muče drugi problemi. Skriva svoju homoseksualnost svjestan da je društvo osuđuje, ali istovremeno zna da se ne može promijeniti. On ulazi u rat zbog drugačijih ideala nego bismo to očekivali, a zbog kojih će na kraju i poginuti. U Carlovim opisima naglašava se zajedništvo ljudi u ograničavajućim i teškim ratnim uvjetima, a da nitko od njih ne zna zbog čega i za koga se bore. Više će puta izgovoriti rečenicu da istina pripada pobjednicima svjestan kako povijest nikada nije objektivna. Kroz lik Carla jasno se prikazuje sva odvratnost i besmislenost rata, neprospavane noći, skrivanje, glad, opasnost, smrt, bijeda. U tim trenucima čovjek shvaća bezizlaznost situacije u koju je okrutno bačen i činjenicu da je i njegov umjetno stvoreni neprijatelj čovjek poput njega. To me, između ostalog, podsjeća na predivnu francusku ratnu dramu Joyeux Noël (Sretan Božić). Carlo će izgubiti osobu u koju je bio zaljubljen, vojnika Francesca koji će umrijeti u groznim uvjetima u Albaniji, svoje prijatelje vojnike, a naposljetku će se žrtvovati i spasiti Corellija.
Talijanski vojnici poslani su u Grčku kao jamstvo grčke neutralnosti. Kapetan Antonio Corelli otpočetka je vedar, duhovit, ljubazan i pažljiv, zaljubljen u glazbu i svjestan besmislenosti rata. Brzo će se zbližiti s djevojčicom Lemoni, ali i s doktorom i Pelagijom. Corelli sanja da postane profesionalni glazbenik u čemu će na kraju i uspjeti. U jednom će trenutku istaknuti kako su svi vojnici zapravo ljudi od krvi i mesa, koji imaju svoje snove i koji se vraćaju svome životu kad im rat to dopusti. Rat će razdvojiti Pelagiju i Antonija koji će se susresti tek u starosti.
Autor neće zaboraviti ni naciste među kojima se najviše ističe Günter Weber, a poglavlje je naslovljeno Dobri nacist. Weber se brzo sprijateljio s Talijanima, osobito s Corellijem. Bio je vedar i darežljiv, volio je žene. Međutim, nakon što se Nijemci okrenu protiv Italije talijanski će vojnici ostati nezaštićeni, a rat će prisiliti Webera da ubije svoje prijatelje. Doktora Iannisa odvest će u logor koji će ostaviti trajne posljedice, sve do njegove smrti u potresu. I ostali će likovi običnih ljudi nastradati, svatko na svoj način. Nakon masovnih silovanja ostat će neželjena djeca, uništeni životi, gladan i osiromašen narod.
Iz ustiju većine likova autor će progovoriti u obranu čovjeka i prava da živi kao ravnopravan član slobodnoga svijeta. Za njega svi su totalitarni režimi jednaki, sustavi zastrašivanja i ubijanja slabijih, bez obzira na ideologiju koju zastupaju.
Maja
Djevojke koje čitaju 