Roman Djeca Slijepoga Kovača započinje tragičnim i mračnim činom samoubojstva u tom trenu nepoznate djevojke Nancy Kowalski. Ono se događa u tišini noći i ima prizvuk osamljenosti i izolacije. Oko njezinog je samoubojstva mnogo toga nejasno i od samog je početka prisutna atmosfera nečeg prijetećeg i strašnog. Pronalazak liste nepoznatih imena neće imati previše smisla dok se ne pokaže kako osobe s toga popisa redom nestaju. A tada će cijela situacija postati još jezivija.
Različite lokacije grada imaju važnu ulogu u izgradnji atmosfere. Njihova tajanstvenost i prošlost još snažnije naglašavaju činjenicu da se nestanci događaju, a da nitko nema prave tragove. Oni se gube negdje u tišini noći i ostaju samo pitanja. Neke lokacije nose teret likova uz koje su vezane. U tom kontekstu ističe se jezero koje skriva tajnu iz prošlosti koja je označila prekretnicu u životima nekoliko ljudi i koja je stalni pratitelj glavnog policijskog istražitelja Andrewa Framea. To je mjesto puno propitivanja i krivnje i Andrew mu se stalno vraća u svojim mislima dok pokušava živjeti svoj život i pronaći nekakvu poveznicu između naizgled nepovezanih ljudi. Sve to odiše negativnom energijom i stravom jer osjećamo da je nešto pošlo po zlu, a možemo samo nagađati. Našu maštu potiče način pripovijedanja koji nas stalno tjera na daljnje čitanje oprezno nas uvodeći u pravu istinu i ne otkrivajući ništa dok za to ne dođe vrijeme. Sve to radnju romana čini napetijom, a nama daje mogućnost da se izgubimo u knjizi zaboravljajući na svijet oko nas. Jedna je lokacija posebno jeziva jer u svakom kontekstu ima gotovo jednako značenje za većinu. Kao da sama po sebi nije dovoljna, u njoj se odvija scena koja se savršeno uklapa u atmosferu takva prostora i sjajan je uvod u kasnije događaje romana.
Poseban utjecaj na atmosferu ima raznolikost likova od kojih svatko posjeduje specifičnu osobnost koja pridonosi uvjerljivosti priče. Njihove sumnje i nelagoda postaju naše dok zajedno s njima tragamo za istinom. Razumljivo, većina je njih prestrašena, ali neki su ravnodušni ili potpuno nesvjesni opasnosti u kojoj bi se mogli naći. Međutim, ne možemo baš biti sigurni tko je pozitivac, a tko negativac i na koju bismo stranu mogli stati. Svejedno se povezujemo s njima nadajući se da bismo mogli biti u pravu. Muči nas niz pitanja: Zašto baš ti ljudi? Je li sve to slučajno? Kome možemo vjerovati? Što se događa? Misterij nestanaka ništa nam ne govori i time samo povećava naše strahove.
Stvari postaju sve gore kako se likovi počinju približavati istini koja stoji iza tajanstvenih nestanaka. Opasnost je sve veća. Sudbina mnogih je neizvjesna, a tragovi s početka polako se spajaju u jedno. Vrhunac strave u romanu svakako je razotkrivanje pozadine nestanaka. Ta priča jednostavno ostavlja bez daha i zbog svoje ideje i zbog načina na koji je ta ideja razrađena.
Djeca slijepoga kovača vodi u svijet koji često nema odgovora, smisla ili nade. Čitatelj je bačen u kaos zajedno s likovima o kojima čita i slijedi ih do kraja. A kraj romana donijet će posve novu dimenziju straha i strave koju mogu podnijeti samo najhrabriji!
Maja
Djevojke koje čitaju 