Putovanje kroz vrijeme je tema mnogih znanstveno fantastičnih priča. Čovjek je uvijek putovao. Tražio je hranu ili bolje mjesto za život. Bilo je samo pitanje vremena kada će razmišljati o tome kako bi mogao putovati u prošlost ili budućnost. Rasprave o tome je li to uopće moguće ne prestaju ni danas. Mnogo paradoksa se javlja kada se priča o putovanju kroz vrijeme. Jedan od njih se pojavljuje i u djelu Roberta Heinleina Vrata u ljeto.
Postoji jedan čovjek. Posjeduje vremenski stroj. Jednog dana odluči posjetiti svog junaka Beethovena. Kada dođe u 18. stoljeće ne može ga naći. Beethoven ne postoji. Putnik počne paničariti jer ne može zamisliti svijet u kojem nema Beethovenove glazbe. Srećom, ponio je note svih Ludvigovih djela sa sobom da dobije njegov autogram te odluči da će ih on objaviti pod njegovim imenom. On postane Beethoven i povijest se ne mijenja. Ali ostaje pitanje: tko je skladao sva ta djela. Tako je u jednoj epizodi serije Doktor Who opisana kauzalna petlja, poznata i pod nazivom bootstrap paradoks. Nazvan je, među ostalim, i po djelu Roberta Heinleina „By His Bootrstraps“. Paradoks se sastoji u tome da putovanje kroz vrijeme otvara prostor mogućnosti da su neki događaji, informacije, objekti, čak i ljudi, nastali iz ničega, tj. iz samih sebe.
U romanu Vrata u ljeto imamo dva primjera toga. Prvi primjer je Leonard Vincent kojeg je profesor Twitch poslao svojim strojem na putovanje kroz vrijeme. Njegovo ime neodoljivo podsjeća na Leonarda da Vincija. U knjizi se postavlja pitanje koliko je moguće da je u 15. stoljeću netko iz Amerike mogao otputovati u Europu (jer stroj profesora Twitcha vas prebacuje samo u drugo vrijeme, ali geografsko mjesto ostaje isto). Ali ako prihvatimo činjenicu da je Leonard Vincent otputovao u vrijeme i postao Leonardo da Vinci, tko je onda napravio sva da Vincijeva djela i nacrte?
Sličnu priču ima i glavni junak romana, Daniel Boone Davisom. Kada se probudi u budućnosti, Daniel vidi da je netko razvio prototip njegovog robota kojeg proizvodi tvrtka Aladdin Auto-engineering. Najviše ga zbuni kada vidi da na patentu za tog robota stoji ime D. B. Davis. Kada mu prijatelj slučajno otkrije da je svjedočio putovanju kroz vrijeme, Dan odluči vratit se u prošlost i ispraviti greške koje je napravio. Uspije nagovoriti profesora Twitcha da iskoristi svoj stroj da ga vrati natrag u 1970. godinu. Tada razvije prototip svog robota i osnuje tvrtku Aladdin Auto-engineering. Ono što je vidio u budućnosti je reproducirao u prošlosti. Međutim opet se postavlja pitanje: tko je napravio prve nacrte. Oni jesu napravljeni 1970., ali napravio ih je Dan koji ih je vidio u budućnosti prije nego što ih je napravio. Kako je to moguće?
Da bi ovo imalo smisla pojam vremena treba shvatiti malo labavije nego što nam je predstavljen. Vrijeme zamišljamo kao linearno. Postoji prošlost, sadašnjost i budućnost. i svaki od ovih vremenskih pojmova ima svoje mjesto u poretku. Sadašnjost se ne može dogoditi prije prošlosti. Dok ne uvedemo putovanje kroz vrijeme. U tom slučaju sadašnjost se može dogoditi prije prošlosti. Jer nekome tko koristi vremenski stroj za putovanje u prošlost, njegova sadašnjost se dogodila prije prošlosti koju je posjetio. Zbog toga bi, tehnički gledano, bila moguća situacija u kojoj Dan prvo vidi svoj patent u budućnosti pa se vrati u prošlost kako bi ga izradio. Vrijeme još uvijek teče linearno: prvo je postojao prototip, pa nacrti, i na kraju sam robot. Samo je za Dana taj proces preokrenut. On je prvo napravio prototip, vidio gotovo proizvod i patent, pa tek onda napravio nacrte za patent. Ali s obzirom da u glavnom vremenskom toku (koji prati princip: prošlost, sadašnjost, budućnost) sve teče kako treba, očito je se ovo putovanje vremenom trebalo dogoditi svakako kako bi se glavna vremenska linija odvila kako treba. Što bi značilo da je i Danovo putovanje vremenom dio glavnog toka, a ne odvojena u njega. On ne krši „zakone vremena“, već ih prati manje konvencionalnim putem.
Ovaj paradoks donosi više pitanja nego odgovora, ali tako je uvijek sa putovanjem kroz vrijeme. Jednog dana možda otkrijemo više o tome, a za sada nam ostaje pitanje: Tko je zapravo napisao Beethovenovu petu simfoniju?
Ivana
Djevojke koje čitaju 