Mnogo se priča, ekraniziranih, a i onih koje ostaju prepuštene mašti čitatelja, igralo s ovako intrigantnom i uzbudljivom idejom. Ta ista ideja oblikovana je na različite načine i prikazana iz različitih perspektiva, no ima jednu važnu stavku koja se ne može zanemariti ukoliko je namjera visoka kvaliteta.
Težak je to put, ali ukoliko se uspije ostvariti, ideja putovanja kroz vrijeme može biti besprijekorno izvedena. Najteže je pokriti sve vremenske točke kako se iste ne bi sudarale ili bile nelogične, a ako autor ostvari prikazati taj put bez ikakvih “rupa” u priči, uspjeh je zagarantiran.
Autor romana „Vrata u ljeto” uspješno je ispričao svoju priču putovanja kroz vrijeme i to iz znanstvene perspektive koja sama po sebi traži još detaljniju preciznost. Spoznaja da je autor sve navedeno uspješno napisao u samo 13 dana doprinosi autorovoj predanosti stvaranju ovakve priče.
Obratio je pažnju na većinu mogućih preklapanja. Sa znanstvene strane, uključio je razmišljanje o prostoru i vremenu te njegovom mijenjanju kroz vrijeme. Jedna točka mjesta u određenom vremenu može biti stablo, dok u sljedećem može biti pusto polje, ili pak nečija kuća. Sam autor je kroz glavni lik svojeg romana istaknuo navedenu problematičnu situaciju. Također, pazio je na višestrukost vremena i događaja bez da se dogodi susret prošlosti i budućnosti među likovima. Priča je bila povezana i razumljiva usprkos kompliciranoj ideji, a time pridonijela i većoj angažiranosti kod čitatelja.
Ako svemu navedenom nadodamo činjenicu da je stvorena u 50-im godinama 20. stoljeća, možemo uistinu reći kako je Robert Heinlein uistinu bio čovjek daleko ispred svoga vremena.
Lukrecija
Djevojke koje čitaju 