Neproturječno naslovu, u romanu Prigovor savjesti, uistinu postoji samo jedan dublje zastupljen ženski lik. Tijekom priče, “uskače” još nekolicina ženskih likova, ali nijedna osim Willove sestre Marian, ne zauzima toliki značaj.
Taj je detalj, navedena odsutnost ženskog lika, zapravo veliki pokazatelj određenih ideja djela. Ono što Marian svojom prisutnošću donosi u djelu je majstorski izvedeno. Je li to bila autorova namjera ili ne, svakako produbljuje priču i otkriva kompleksnost likova.
Tristan je upoznaje na nekoliko načina. Prvo je, zapravo, upoznaje u pismima; dopisivanjem koje se odvija između nje i njega prije nego se službeno upoznaju. Zapravo, jedini razlog njegovog dolaska je upoznavanje s Willovom sestrom.
Potom je upoznaje i osobno te u tom susretu, on sam, kao i mi čitatelji upoznajemo Marian direktno, reklo bi se iz prve ruke.
Marian iz pisama je jedna vrlo nježna, emocionalna djevojka puna ljubavi i tuge prema svemu što se dogodilo njezinu bratu. Sve ono, gdje u pismima pokazuje neku svoju negativnu stranu, biva opravdano teškom tragedijom koja je zadesila nju i njezinu obitelj.
Ipak, slika te iste djevojke se uvelike mijenja kako je upoznajemo direktno kad i glavni junak. Otkrivamo jednu vrlo ogorčenu, zajedljivu, ciničnu i tešku ličnost koja svojom histerijom i dramatičnošću postaje vrlo brzo i vrlo lako odbojna kao lik s kojim je nemoguće suosjećati, ili pak, opravdati njezine postupke.
Premda ona u jednom trenu postaje kandidat za blagi flert i otvara se mogućnost da se naš glavni junak i ona spoje u ljubavnom interesu, njezina odbojna narav ukazuje na nemogućnost toga i prije no što saznamo pravu istinu o glavnom junaku. U navedenom kontekstu, otvara se mogućnost pitanja zašto je jedina junakinja romana vrlo neprivlačan lik, u svakom smislu. Je li razlog njezina karakterna sličnost s bratom, ili pak nešto sasvim drugo?
Njezini motivi na kraju, još su veća potvrda njezinog neprivlačnog karaktera, budući da se nakon svega što iskaže o svojemu bivšemu zaručniku, naposljetku opet uda za njega, a onda ponovo i rastavi. Njezna hirovitost je najjače zastupljena i najjača karakterna crta koju dijeli s bratom. Ta ista hirovitost je, nažalost, u potpunosti preokrenula život glavnog junaka.
Marian je kao lik, zapravo otpočetka do kraja djela, ostala nepromjenjena. Njezina karakterna sličnost s bratom je bilvala sve vidljivija sa svakim njezinim postpkom, čime je, na kraju, na nekakav drukčiji način, ponovno zapečaćen Tristanov život.
Lukrecija
Djevojke koje čitaju 