Ekranizacija ili knjiga

Ponos i predrasude je jedna od najčitanijih, ali i najgledanijih priča nadahnuta fantastinom Jane Austen. Ekranizirana je, ne samo jednom, već originalna priča i dva puta, a brojne varijacije na temu ljubavi Elizabeth Bennet i gospodina Darcyja zasigurno i više puta. Mnogi su judi gledali, ali nisu nikada pročitai, a mnogi su i pročitali i gledali barem jednu ekranizaciju. Najpoznatije su nam mini-serija koja je zabilježila Colina Firtha kao prvog gospodina Darcyja, a onda i ona iz 2005. kada smo imali priliku vidjeti Kyru Knightly kako oživljava tako omiljenu Elizabeth.

Jedno od čestih pitanja kod prenošenja književnog djela na veliki ekran je što je bolje?

Moj je odgovor uvijek knjiga. Razlog tome je sloboda mašte koje mi je dostupna u mojim zamišljanjima onoga što čitam. To je nekako uvijek za stepenicu intenzivnije nego ono što mogu vidjeti na ekranu. Ipak, to ne umanjuje ljepotu filmske izvedbe koja omogućava uvid u zamišljanje priče nekog drugog, te mogućnost dijeljenja te iste vizije s raznolikom publikom. Ekranizacija ne podrazumijeva samo glumačku i režisersku ulogu, već se tu spajaju brojne druge umjetnosti koje, ukomponirane u cjelinu, oživljavaju priču na svoj način.

Ono što svakako ostaje veličanstveno je sama priča koja je očito dosada bila toliko snašna i tako stvorila mnogo različitih varijacija. Teme koje su prožete u Ponosu i predrasudama su razumljive i danas, jer govore o ljudima i odnosima, a to je uistinu nepresušno vrelo motiva s kojima se ljudi, bez obzira na stoljeća u kojima žive, uvijek mogu poistovjetiti. Bilo da su priče napisane ili ekranizirane, važno je u njima uživati i naučiti nešto iz toga.

Nema pravog odgovora na gore postavljeno pitanje, a upravo je ta raznolikost ljepota sama za sebe.

Lukrecija