Knjiga Trinaest razloga, autora Jaya Ashera, donosi priču srednjoškolki Hannah Barker, koja je počinila samoubojstvo. Hannah je iza sebe ostavila kazete na kojima objašnjava zašto se ubila. Točnije 13 priča kojima optužuje krivce za njenu smrt. Svatko tko je na kazetama mora ih sve poslušati ili će snimke biti puštene u javnost.
Ideja knjige je da moramo paziti kako se ponašamo prema drugima jer ne znamo kako naši postupci mogu utjecati na druge. Pouka je da trebamo biti ljubazni jedni prema drugima. Knjiga otvara mnoga važna pitanja u vezi zlostavljanja, kako emocionalnog tako i fizičkog. Teme koje se provlače kroz knjigu se često zanemaruju ili se o njima priča „u prolazu“. Ova knjiga ih izvlači na površinu. Međutim, radi to na način koji možda i nije najbolji, a razlog za to je Hannah.
Hannah je odlučila pokazati ljudima koji su je povrijedili da su njihovi postupci zaslužni za njeno samoubojstvo. Time bi ih trebala natjerati da razmisle o svojim budućim postupcima i budu obzirniji prema drugima. Ali sama Hannah nije obzirna prema njima. I znam da ćete reći da ona nema obavezu biti obzirna prema njima jer ni oni nisu prema njoj, ali po čemu se onda ona razlikuje od njih. Kazete su njena „osveta“ i kazna za njene zlostavljače. S tim da u nekim slučajevima kazna premašuje „zločin“. Zamislite da vam netko kaže da ste vi izravno krivi za to što se netko ubio. Koliko bi to utjecalo na vašu psihu. Nadodajte tome da ste srednjoškolac/ka koji se snalazi u tom zbunjujućem periodu i pokušava se snaći u njemu kako najbolje može. Srednjoškolske godine su jako osjetljive godine kada se tinejdžeri traže, rade gluposti i što je najvažnije, griješe. Da se razumijemo, zlostavljanje u nijednom obliku nije opravdano, i treba raditi na tome da djeca (a i odrasli) imaju više razumijevanja jedni za druge. Međutim, u knjizi znamo da Hannah nije jedina kojoj se događaju loše stvari. Opisala je kako je vidjela silovanje jedne cure koju poznaje. Ona to opisuje na kazeti koju će ta cura poslušati, ali i još dvanaest drugih osoba. Je li Hannah razmišljala kako će se ta djevojka osjećati kada čuje to na kazeti i kada shvati da su i drugi ljudi čuli i sad znaju za to?
Kazete su trebale potaknut te ljude da paze kako se ponašaju prema drugima. Ali što ako netko zbog njenih kazeta počini samoubojstvo? Je li onda Hannah odgovorna za to? Koliko god su se loše ponašali prema njoj, na kraju dana, i oni su samo tinejdžeri koji možda imaju probleme za koje Hannah ne zna. Najveći problem u cijeloj toj priči je Clay, dečko iz čije perspektive doživljavamo priču. On je isto na kazetama, iako sama Hannah kaže da on jedini od svih koji su tu nije kriv za njenu smrt. Samo što je Clay morao slušati osam priča, razmišljajući cijelo vrijeme što je on to učinio da zasluži biti na ovim kazetama, prije nego sazna da je on tu iz drugog razloga. Znači Hannah je priuštila tu muku jedinoj osobi koja joj je bila draga. Što da je Clay odlučio da će se osvetiti nekom od njih? Što da je završio u zatvoru zbog nekog osvetničkog čina?
Trinaest razloga povlači dosta dobrih pitanja i pokazuje kako sve što radimo utječe na druge ljude. Upozorava nas da budemo obzirniji jedni prema drugima. Ideja knjige je odlična jer ističe stvari koje uzimamo zdravo za gotovo. Nekada neki banalni komentar može na nekoga utjecati više nego što mislimo. Nekad bi trebali pratiti ono „Ispeci pa reci“ ili „Ako nemaš ništa lijepo za reći, nemoj reći ništa“. Međutim, Hannah i njeni postupci u knjizi su problematično opisani. Slanje kazeta je skoro pa herojski čin kojim ona želi održati lekciju svojim zlostavljačima, ali zapravo mi ne znamo kako su (i jesu li) kazete utjecale na ikoga osim Claya. Posljedice kazeta ne vidimo kod ostalih.
Osim toga, prevelik naglasak je stavljen na što su drugi radili, a premali na to s čim se Hannah stvarno muči. Kako imamo samo kazete koje su napravljene s konkretnim razlogom, vidimo samo dio Hannah koji je bijesan. I to je možda problem koji sam osobno imala s knjigom. Knjiga ne nudi rješenje za problem zlostavljanja ni za druge probleme koje je Hannah vjerojatno imala, a koji su u knjizi zanemareni (depresija). Jedini izbor koji nudi je samoubojstvo, a to nije dobra poruka. Postoji mnogo mladih ljudi koji se bore sa zlostavljanjem i sa depresijom ili nekom drugom vrstom problema. Poručiti im da je ovo način na koji se rješavaju stvari i da će ih jedino na ovaj način netko čuti nije pozitivno. Nekada je potrebno više od tople riječi i mladi (a i oni mali stariji) bi trebali znati da je u redu potražiti pomoć u ovakvim slučajevima. Uvijek postoji netko tko će vas poslušati i pomoći vam. Koliko god teško bilo, postoji bolje rješenje od ovoga. Iako knjiga otvara dobra pitanja o međuljudskim odnosima i posljedicama naših postupaka, pogotovo u tinejdžerskom dobu, bilo bi mi drago da se Hannah suočila sa svojim problemima dok je bila živa, a ne posthumno.
Ivana
Djevojke koje čitaju 