U zbirci Krvava odaja i druge priče Angela Carter obradila je mnoge bajke ne sebi svojevrstan način. Jedna od zanimljivijih priča je „Gospodarica kuće ljubavi“ koja kombinira, između ostalog, bajku o Trnoružici i legendu o Drakuli tj. vampirima općenito.
Ova kratka priča se vrti oko susreta grofice i vojnika. Grofica je potomak Vlada Nabijača, tj. Drakule. Mladi britanski vojnik je na dopustu odlučio posjetiti Rumunjsku i dok prolazi kroz mjesto gdje se nalazi grofičina kuća, sluškinja ga pozove da se odmori i okrijepi u tamo. Njih dvoje su sušta suprotnost. On je mlad, naivan i ne vjeruje u nadnaravne stvari. Ona je stara, krvoločna i nadnaravno biče. Kao i u drugim bajkama, Carter izokreće uloge likova i radnju. Žena je lovac, a muškarac je lovina. Grofica nije tipična femme fatale, iako muškarci nastradaju zbog nje. To najbolje vidimo kada je mladi vojnik prvi puta vidi. Koliko god ga na neki način privlači, toliko mu je odbojna: „Njezine krupne tamne oči gotovo mu slomiše srce svojim bespomoćnim, izgubljenim pogledom; a ipak su ga odbijale, gotovo mu se zgadile, njezine iznimno mesnate usne, široke, pune, ispupčene usnice…“. Kao i prekrasne ruže koji vojnik vidi ali im je miris odbojan. Zapravo, od početka priče smo upozoreni da ljepota na koju ćemo naići ima nešto negativno u sebi: „Njezina je ljepota simptom njene poremećenosti, njezine bezdušnosti“. Carter izvrće trop da su junakinje u bajkama predivne, ljupke i naivne. Tu ulogu dala je mladom vojniku koji na kraju priče izbjegava smrt (bar dok ne dođe na bojište) i pobjeđuje „zlo“.
Grofica živi prokletim život. Zapravo je u nekakvom polusnu. Poput lika gđice Havisham iz Velikih očekivanja, cijeli život čeka u vjenčanici nekoga tko će je osloboditi. Trnoružicu je na kraju probudio poljubac princa. Groficu poljubac ubija, ali je i oslobađa. Njeno postojanje je prokletstvo za nju, koliko i za njene žrtve. Kuća je njena krletka. Kao ptica koju drži, i ona stalno ponavlja istu pjesmu, tj. isti ritual dok čeka novu žrtvu. Žena zatvorena u kući je čest motiv u književnosti. Uglavnom je vezana uz kuću zbog dužnosti koje treba obavljat kao majka i žena. Inače je muškarac taj koji zatvara ženu u njenu „krletku“, a u ovom slučaju je oslobađa. Vojnik se prema njoj ponaša kao roditelj prema djetetu, s razumijevanjem. Ne zavodi je i zato je može osloboditi.
Ovo nije tipična bajka u kojem imamo dvoje protagonista koji se na kraju zaljube. Naslov je ironičan jer kuća ljubavi je sve samo ne to. Grofica nikada nije tražila ljubav i nije čekala princa na bijelom konju s kojim će živjeti sretno do kraja života. „Ljubav“ koju ona nudi je kratkotrajna i smrtonosna. Uz to, način na koji vojnik opisuje groficu koja mu je istovremeno privlačna i odbojna može se shvatiti kao komentar na to kako se inače gleda na žensku ljepotu i tijelo. S jedne strane promovira se ideal ženske ljepote i svugdje možemo vidjeti ženska tijela, a s druge strane još uvijek dosta cenzure postoji u vezi ženskog tijela ako nije u svrhu neke vrste reklamiranja (kao u slučaju dojenja). „Gospodarica kuće ljubavi“ na interesantan način istražuje položaj žena i daje im novu, drugačiju dimenziju koja možda nije savršena ali je zato ljudska.
Ivana
Djevojke koje čitaju 