Još mnogo prije njezine uspješnice Male laži, Liane Moriarty se uspješno igrala misterijem iz različitih ženskih perspektiva, stoga ne iznenađuje što je njezin roman Suprugova tajna pravo osvježenje u tom žanru. Naizgled naivan naslov, dovodi nas u daleko dublju i uzbudljiviju priču, no što bi sam naslov dao naslutiti, a ono što apsolutno oduševljava je autoričina spretnost u kreiranju tri posve različita, ali jednako snažna ženska glasa. Nešto slično, vidjeli smo i kod Djevojke u vlaku što je, također, oživjelo kao velika uspješnica pa je očito takav način pisanja omiljen u književnom stvaralaštvu.
Autoričina sposobnost prodiranja duboko u psihu svojih likova je toliko snažna da se na trenutke čini kako je svakog lika pisala i stvarala zapravo posve različita osoba. Svaka ima svoj specifičan tok svijesti koji nam otkriva, osim slagalice priče, osobnosti likova.
Cecilia, naizgled tako savršena i uspješna žena. Još k tome majka i supruga, iznimno cijenjena u svojoj zajednici. Cecilia koja je prva zavist i najveća noćna mora većine žena u zajednici. Ta ista Cecilia koja se mijenja pred našim očima, suočena s nevjerojatnim okolnostima koje zateknu njezinu obitelj. Ta ista Cecilia koja je u svojoj teškoći postaje nevjerojatno hrabra, duhovita i snažna.
Tess koju duboko žalimo na početku, a onda hrabrimo u njezinim izborima i pokušajima da izgradi nove prilike u some životu.
Na kraju je tu Rachel. Ogorčena, hladna i daleka. Rachel koju je tako lako ignorirati u njezinoj gorčini, a tako teško i strašno razumjeti.
Sve tri žene, autorica uspješno i fantastično oživljava i pruža nam mogućnost za čitav dijapazon emocija koje osijećamo putujući s njima u ovoj neobičnoj priči.
Još jedna pohvala autoričinom stilu je u tome što je priča svake od triju žena apsolutno i samo njihova, ali s druge strane vodi u jednu veliku, glavnu i nevjerojatnu priču koja se krije iza jednostavnog naslova.
Zanimljivo je usporediti i dva romana koja su osigurala autorici sigurno mjesto na polici dobrih krimića-drama. U i Malim lažima, autorica piše o tri žene, potpuno različitih pozadina i osobnosti. Čini se da autorica strastveno balansira s tri jaka ženska glasa. Ipak, sve su žene različite u oba romana. Postoje neke sličnosti između Cecilije i Madeline u njihovoj ulozi u životu kao majka i supruga, u zavisti koju bude u svojoj zajednici, ali ipak svaka ima svoje specifične osobnosti koje ih čine različitim te na svoj način intigantnim likovima.
Oduševljene književnim stvaralaštvo Liane Moriarty, Djevojke koje čitaju jedva čekaju uroniti u još jednu avanturu koju autorica stvori.
Lukrecija
Djevojke koje čitaju 