Fahrenheit 451 nam donosi distopijski svijet u kojem se tehnologija sukobljava s prirodom. Tehnologija je oslonac društva, tj. tehnologija se koristi za upravljanje društvom. Sve ono što je prirodno se zanemaruje i zamjenjuje tehnologijom. Ali priroda je ipak prisutna svugdje, koliko god se trudili potisnuti je.
Ova dualnost se najbolje može primijetit kroz razgovore Montaga i Clarisse. Montagovo razmišljanje na samom početku knjige odražava stanje u većini društva. On voli svoj posao, radi ga bez prevelikog razmišljanja i koristan je član društva. U prvim rečenicama u kojima ga upoznajemo možemo reći i da je ponosan na svoj posao. Međutim, tu sigurnost i mirnoću razbija Clarissa. Ona je simbol prirode i prošlog vremena. Njen ulazak u priču odmah nam daje do znanja da je povezana s prirodom: „izgledala [je] kao da klizi, puštajući vjetru i lišću da je nose naprijed“. Njena razmišljanja su drugačija od drugih. Sam Montag joj u razgovoru kaže da je čudna. Pa i ona sama za sebe kaže da je luda. Međutim, ona vidi svijet u cijelosti i shvaća njegovu bit. Umjesto da pita kako funkcioniraju mehaničke stvari koje je okružuju, ona se pita zašto je nešto takvo kakvo je. Razmišlja o prirodi i pokušava je doživjeti svim osjetilima. Ona zna više od Montaga. Kada ga pita je li istina da su vatrogasci nekada prije gasili vatre, Montag je uvjeren da su kuće oduvijek bile vatrostalne. Kroz njihov razgovor se vidi da Clarissa zapravo zna više o svijetu od Montaga. Kada ga pita zna li da ujutro na travi bude rosa, Montag se iznervira jer nije siguran je li to znao ili nije.
Susret s Clarissom mijenja Montaga. Budi ga iz sna u koji ga je stavilo društvo. Clarissa predstavlja istinsko znanje i život. Ona ne provodi vrijeme u salonima buljeći u ekrane, već šeta i promatra svijet. Nije zatočena granicama društva. Montag polagano kroz knjigu izlazi iz tih okvira, sve dok na kraju ne pobjegne u prirodu. A tamo pronalazi ljude koji u sebi čuvaju znanje koje se pokušalo uništit. Kada upozna njih, shvati ljepotu prirode i napokon uživa u njoj onako kako treba. Montag u sebi nosi borbu između tehnološkog društva u kojem živi i prirode koja ga doziva. Kroz knjigu vidimo kako se on opire tehnologiji. Kada Mildred priča kako moraju instalirati i četvrti video zid u salon, Montag je ravnodušan prema to ideji. „Obitelj“ s kojom Mildred stalno priča nema nikakvog značenja Montagu. On shvaća da su to umjetni odnosi i kroz knjigu se sve više udaljava od toga. To se možda najbolje vidi kada Mildredine prijateljice dođu u posjetu. One pričaju o salonima i „obitelji“ kao da su to najvažnije stvari na svijetu, dok ih istovremeno ne brine što im muževi idu u rat, a o djeci najradije ne bi htjele razmišljati. Montag im pokušava pokazati koliko su površne i pokušava im pročitati knjigu, ali one se previše uzrujaju i napuste kuću. Većina ljudi razmišlja poput Mildred i njenih prijateljica. Kontakt s ljudima je sveden na salone i pričanje s televizijskim ekranima. Montag se odupire tome kroz odnos s Clarissom i Faberom, te na kraju nailazi na još ljudi koji žive u skladu s prirodom i koji nisu izgubili sebe u tehnologiji. Tada Montag započinje život koji je u stvari oduvijek htio. Život u kojem doista vidi svijet oko sebe.
Ironično je da koliko god se društvo u knjizi pokušava odvojiti od prirode, ipak koristi prirodu kao inspiraciju. Naprave na koje nailazimo u knjizi povezane su sa životinjama. U vatrogasnoj postaji postoji uređaj kojeg zovu pas. On pomaže pri hvatanju ljudi koji bježe. Zanimljivo je da se održala slika psa u vatrogasnoj postaji. I danas često vidimo dalmatinca ili nekog drugog psa često uz vatrogasce. Osim toga, postoji i uređaj koji pročišćava organizam kada se netko predozira. Taj uređaj je opisan kao zmija. Samo što u ovom slučaju ona ne truje ljude već izvlači otvor. U blizini oba uređaja, Montag se osjeća nelagodno. Osjeća odbojnost prema njima. Tu se već može vidjeti da on ne pripada u potpunosti tom svijetu. Pas i zmija su, poput salona i „obitelji“, zamjena za nešto što su ljudi prije imali. Koliko god ljudi zanemarivali prirodu, ipak ne mogu bez nje.
Fahrenheit 451 pokazuje da koliko god tehnologija napreduje, ona nikad neće moći u potpunosti zasjeniti prirodu. Bez prirode i svega što se može iz nje naučiti, ne bi se razvile neke tehnologije koje do sada imamo. Tako se i u knjizi vidi da se pravo znanje i sreća nalaze u prirodi, a ne u njenoj imitaciji. Kako bi ljudi istinski bili sretni, trebaju doživjeti svijet u kojem žive iz prve ruke, a ne zatvoreni u zidovima, elektroničkim ili bilo kojim drugim.
Ivana
Djevojke koje čitaju 