Poirot?

 

“Ahhh, mon ami. Treba aktivirati male sive stanice.”

                                       (Aghata Christie, lik Hercula Poirota)

 

Koliko smo puta pročitali i čuli ove dobro poznate rečenice i bez greške ih mentalno spojili s uredno uređenim brkovima i gospodskom kapicom? Koliko su nas puta te iste rečenice nasmijale? A, koliko su tek puta dovele do rješenja zanimljive zagonetke?

On je jedan i jedini Hercul Poirot. Ne, dragi ljudi, on nije Francuz! On je Belgijanac! To bi se već trebalo znati. On voli da su sve stvari oko njega savršeno uredne i posložene te živi po metu da sve na svijetu ima svoje mjesto i svrhu. Njegov je mozak bez premca i nitko mu nije ravan. On poznaje ljudsku prirodu, psihologiju, ono tamno u čovjeku i njegova je misija da služi najvišem pojmu cvilizacije- moralu.

Ne, on nije nikada smiješan. Nije budala, osim kada ne vidi što mu je pred nosom. Uvijek je točan, uredan i uvijek je u pravu.

Dobro, ponekad uživa u malom poroku- cigareta ili dvije. Ta, on je čovjek! On je gospodin! Ne, on je jedan i jedini- Poirot!

Mnogo je autora. Dobrih. Izvrsnih. Ipak, samo pojedini vječno ostaju veličanstveni pa se pitamo, što ih to čini takvima. Dobra ideja? Dobra priča? Dobar stil?

Vjerojatno da na sve od toga, ali fali još nešto. To je tek svijet za sebe. Stvoriti originalnog lika. Stvoriti tako snažnu i osebujnu ličnost da ista hoda u slavi ruku pod ruku s autorom. To je umijeće. Da lik može oživjeti do razine kada na trenutak možemo zaboraviti da nije prava ličnost, govori više od tisuće nagrada i priznanja.

Jednom je Christie sama izjavila kako joj Poirot kojeg je stvorila nije drag. Usprkos tome, nastavila ga je stvarati od samog početka. Razvijala ga je kroz sve svoje romane i na profesionalnoj i osobnoj razini. Uvukla ga je u naše živote, možda ni ne znajući kako će i njemu i sebi osigurati vječna svjetla pozornice.

Volite li i vi tog eksentričnog, malog detektiva?

Ja apsolutno da!

Lukrecija