U Staklenom zvonu motiv ogledala se pojavljuje više puta. Svaki put je vezan za Estherin lik i njeno trenutno psihičko stanje, točnije, njeno trenutačno viđenje same sebe. Estherini pogledi u ogledalo mogu nam mnogo toga reći o njenoj unutarnjoj borbi koju pratimo kroz čitavu knjigu.
Prvi spomen ogledala u knjizi dolazi nakon Estherinog izlaska s Doreen i Lennyem. Tijekom njihovog druženja Esther se osjeća nebitno, kao ukras u sobi. Opisuje kako je njeno piće bezličnog okusa, kao „mrtva voda“. Na prvu se ovo može shvatiti kao da je Eshter jednostavno dosadno. Doreen i Lenny su zaokupljeni jedno drugim, i ona nema što raditi tu. Nakon što dođe u svoju sobu u hotelu i pogleda se u zrcalo, Esther primijeti da zrcalo iznad stola izgleda čudno. Svoj izraz u ogledalu opisuje kao da gleda odraz u loptici žive, iskrivljeno. To je prva naznaka da nešto nije u redu s Estherinom slikom o sebi.
Pri kraju njenog studentskog posla u časopisu, sve djevojke su se trebale slikati s nečim što bi predstavljalo ono što žele biti. Esther ne zna što bi odabrala jer ne zna što želi raditi nakon školovanja. Na kraju kaže da želi pisati pjesme. No, kada je fotograf treba slikati, ona se rasplače. Esther se pokušava urediti i pogleda se u ogledalo. Svoj odraz tada opisuje kao zarobljenicu iza rešetaka koju je netko pretukao. To nam mnogo govori o tome kako se Esther osjeća. Zarobljena je u svijetu koji je ne shvaća. Sve što ona želi je u suprotnosti s onim što joj društvo govori da treba željeti, i zbog toga se osjeća kao da je u zatvoru.
Kroz ovu knjigu pratimo Estherin put da otkrije sebe. Kako nam ona ne može dati istinitu sliku o sebi (jer ni sama ne zna kako bi ona izgledala), moramo se osloniti na ogledala da nam otkriju više. Njena odvojenost od same sebe najbolje je vidljiva kada se Esther želi ubiti. Dok pokušava skupiti hrabrosti za to pogleda se u ogledalo. U tom trenutku razmišlja da ako bi se gledala u ogledalo za to vrijeme, da bi joj to izgledalo kao da gleda nekog drugog u drami ili knjizi. Međutim, osobu koju gleda u zrcalu Esther opisuje kao „paraliziranu i preglupu da bilo što napravi“. To što nam Esther opisuje je njena unutrašnja borba. Ona nije 100% sigurna da želi prestati živjeti. Više puta je nalazila izlike da ne bi do kraja izvršila naum. Zbog toga je odraz u ogledalu paraliziran. Ona se još uvijek bori sama sa sobom. Posljedice te borbe su najvidljivije kad se probudi u bolnici nakon što se pokušala ubiti. Esther traži od medicinske sestre da joj da ogledalo. Sestra joj nevoljko pruži ogledalo, ali Esther na prvu misli da je dobila sliku nekoga. Nije bila sigurna je li to žena ili muškarac jer je lice bilo izdeformirano. Kada je shvatila da je to ona, ispustila je u ogledalo iz ruke. Do ovog trenutka, svaki put kada bismo se susreli s Estherinim odrazom u zrcalu, dobili bismo njenu interpretaciju tog odraza. Kroz opis odraza, autorica nam je otkrivala kako se Esther zapravo osjeća. Ovaj put nismo dobili Estherinu interpretaciju, već istinu. Esther opisuje ono što stvarno vidi, samo što ne može to povezati sa sobom. Po prvi puta je njena unutarnja borba manifestirana izvana. Činjenica da se ona ne prepoznaje u tom odrazu nam govori da je ispred nje još uvijek dug put da shvati i prihvati samu sebe.
Sylvia Plath u svom romanu na jednostavan, ali upečatljiv način prikazuje borbu jedne osobe za svoj identitet. Koristeći ogledala kao simbol za introspekciju, približila nam je Estherinu borbu. Svi se nekada pogledamo u ogledalo i zapitamo jesmo li to stvarno mi. Dok drugi vide ono što im dopustimo, ogledalo nam daje priliku da sami sebe vidimo (ako to želimo). Za Esther, ogledala su jedina stvarna slika koju vidi. Ona joj dopuštaju da izbaci svoje unutarnje stanje. Zanimljivo je kako je u ordinaciji dr. Gordona primijetila da nema nijednog zrcala. Ako joj je potreban odraz u ogledalu kako bi mogla uistinu vidjeti dio sebe s kojim se bori, onda kod doktora Gordona nije imala šanse za oporavak. Plath nam je kroz ogledala dopustila da vidimo sva Estherina lica i shvatimo kroz što prolazi jer je nitko drugi nije stvarno vidio.
Ivana
Djevojke koje čitaju 