If men could see us as we really are, they would be a little amazed; but the cleverest, the acutest men are often under an illusion about women: they do not read them in a true light: they misapprehend them, both for good and evil: their good woman is a queer thing, half doll, half angel; their bad woman almost always a fiend. (Charlotte Brontë, Shirley)
Ne znam koliko se ovaj citat može uopće povezati s pričom romana, ali žene su tijekom povijesti redovite bile lišene svog identiteta, kako u obiteljskom i društvenom životu, tako i u umjetnosti, bile su jednodimenzionalne i plošne. U slavnom romanu Margaret Atwood Sluškinjina priča žene ne podliježu iluziji takve jednodimenzionalnosti, naprotiv, žene su prije početka radnje romana već razjasnile zablude o svome spolu koje su trpjele stoljećima i pokazale tko su i što mogu. Međutim, došlo je novo mračno razdoblje! Likovi su smješteni u okružje kontrole i strogih granica u kojima je svakome određena uloga koju mora igrati, s malo slobode unutar toga. Početak je 21. stoljeća, natalitet je opasno pao, SAD je sada Republika Gilead u kojoj djeluje vojna diktatura, a društvena struktura nadahnuta je Starim zavjetom. I sada, kao i u prethodnim stoljećima, žena je ta koja je najviše ograničena.
Iz osobne ispovijesti jedne od žena saznajemo jezive posljedice stvaranja nove republike. Društvo je lišeno individualizma i posebnosti, iščeznulo je i vlastito ime. Društvo je stroj u kojem je svaki njegov pripadnik dio za obavljanje određene funkcije, sa strogom hijerarhijom. Ukoliko taj dio ne obavlja svoj posao, zamijenjen je novim. Prikazan je i proces kojim se ženama u nekoliko mjeseci oduzimaju sva ljudska prava. Otpuštanje s posla i oduzimanje prava na posjedovanje novca samo su početak. Tako ponovno postaju ovisne o muškarcima. Nakon toga kontrola slijedi i u njihovim privatnim životima. Zabranjuje se pobačaj, ali se zabranjuje i kontracepcija, a naposljetku, zabranjeno im je i čitanje. Žene su ponovno svedene na jednu funkciju, onu biološku. To je jedini kriterij koji ih smješta u određenu skupinu i određuje njihov status. Briše se njihovo ime, a s njime i njihova prošlost i sve što su ikada bile ili će biti.
Glavna junakinja naziva se Fredova (u izvorniku Offred) prema imenu muškarca kojem je dodijeljena. Saznajemo da Fredova pripada skupini Sluškinja – žena koje se nalaze u reproduktivnoj dobi i čija je zadaća da obitelji kojoj su dodijeljene omoguće potomstvo. Sluškinje su rastavljene žene ili žene koje žive u izvanbračnim zajednicama jer to je sada nezakonito. Obitelj se sastoji od Zapovjednika i Supruge – žena iz skupine neplodnih, koje, iako ugledne i naizgled važne, imaju malo prava kao i ostale, a jednako su lišene identiteta. Prisiljene dijeliti supruga u ponižavajućem činu s drugom ženom i odgajati dijete koje nije njihovo. Ni njihova prošlost više ne postoji. Jedna od njih, Serena Joy, bila je televizijska ličnost što sadašnja vlast želi sakriti. Fredova osjeća kolike joj teškoće predstavlja situacija u kojoj se našla.
Sluškinje se odgajaju u posebnim ustanovama kojima ne upravljaju muškarci, već žene. To je treća skupina koja se naziva Tetke. To su one koje su prihvatile režim i one koje su tako izbjegle odvajanje iz društva jer su starije, neudane i neplodne. Iako jedine imaju dopuštenje da čitaju i zbog svoje se funkcije čine u boljem položaju od ostalih, i njima su jednako oduzeta prava na ime i na individualnost. Marte su također starije i neplodne žene koje su zbog svojih vještina u kućanstvu uzete kao sluškinje i čistačice. Ekonožene se nalaze na dnu samo zbog toga što su udane za muškarce iz niže klase. Za razliku od ostalih, od njih se očekuje da rade sve. Naravno da takva podjela donosi strašne frustracije i neprijateljstvo među ženama. Sluškinje su tu na udaru jer se na njih gleda s mržnjom i neodobravanjem. Na njih se gleda kao na promiskuitetne i nemoralne, a podnose i golemi pritisak da rode dijete, i to zdravo dijete, od kojeg će se istoga trenutka odvojiti. Vremena je malo, imaju pravo na samo tri razdoblja od dvije godine po svakom Zapovjedniku. Iako izdvojene u strogo određene funkcije, neznatne su razlike među svim tim skupinama žena. Sve one žrtve su sulude diktature koja samo na prvi pogled ide na ruku muškarcima (čak i Zapovjednik čezne za onim što se nalazi iza sadašnje ženske uloge u razgovorima s Fredovom). Njihove su zadaće određene mogućnošću ili nemogućnošću ostvarivanja majčinstva, ali sve ostale ženske specifičnosti su ukinute. Ženska ljepota skrivena je pod odjećom, bez ukrasa i bez šminke. Ukinuta je njihova seksualnost. Nestalo je i empatije i suosjećajnosti tako svojstvene ženskom spolu. Ženska intuicija i mudrost ušutkane su s njihovim zatvorenim ustima. Njihov je glas nevažan.
Postoje i one žene koje se protive korištenju biologije za opravdavanje nasilja koje se nad njima vrši. One koje odbijaju biti samo maternica i koje odbijaju položaj koji im se nameće. Znači li to njihovu slobodu? Ne, to znači njihovu deportaciju u onečišćene i siromašne Kolonije i sigurnu smrt. Kako to obična biva, ako žena nije poslušna, tiha i ne uklapa se u ideal koji se od nje traži, onda je prostitutka i preljubnica. Tako je i sa ženama u romanu. Te pobunjene žene su Jezabele, atraktivne, dobro obrazovane i neprilagođene. Jednako kao kurtizane u povijesti, one su možda najbliže slobodi, ženstvenosti i znanju, ali ipak sputane prirodom svoga zanimanja. Sterilizirane su na što se svijetu Gileada može gledati i kao na nagradu. One se šminkaju, piju i druže s muškarcima na način koji je nezamisliv svim ostalim skupinama žena. Seks je samo opravdanje za druženje i razgovor koji kronično nedostaje između supružnika i općenito između muškaraca i žena. Kao i u slučaju kurtizane, Jezabela ima slobodu koristiti ono za čim muškarci ipak čeznu – intelekt i prijateljstvo. Nažalost, kao i kurtizana, i ona će nakon što gubitka mladosti i ljepote biti uklonjena. Njihova sudbina nije poznata. Bliska prijateljica glavne junakinje, Moira, poslana je u bordel nakon što je odbila biti Sluškinja.
Svijet Gileada opasno je i mračno mjesto u kojem su svi njegovi članovi igrači tuđe i nasilno nametnute igre. O ženi ponovno odlučuje netko drugi, netko izvan nje. Njezin izbor podrazumijeva ženu-suprugu, ženu-sluškinju, ženu-majku, ženu-prostitutku ili neženu. Zar je to sve što žena može biti?
Maja
Djevojke koje čitaju 